Dan za danom

<	veljača, 2018					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28

Opis bloga

Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne

Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći

demetra02@gmail.com

Početak

Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

22.02.2018., četvrtak

Prošla je prva osmina. Nisam niti osjetila, niti primijetila da se išta oko mene promijenilo. Jutrom i dalje očekujem negdje u nutrini tijela shvatiti istinu, nema ga, više ga nema i neće ga biti, a onda slijedi samo-tapšanje jer bez utjehe kako dalje. I nije to isto kao kada ispraćaš roditelje na put bez povratka, još manje slično kada nas prijatelji napuštaju, naši vršnjaci kada odlaze. Nema ni malo sličnosti jer svako umiranje, svaka smrt je jedinstvena, a to je na neki zaštitnički način dobro za nas koji čekamo svoj red. Ne pokušavam se oprostiti na način koji mnogi misle da je dobar. Najčešće je riječ o vremenu kojemu treba sve prepustiti. Ne vjerujem da vrijeme može samo po sebi nešto promijeniti ako sami ništa ne činimo. Možda sam pogrešno odlučila, to ću znati kasnije, ali sve dok se i najmanje sitnice budem mogla sjetiti vraćat ću se svakoj slici našeg kratkog i prekrasnog zajedničkog života. To boli, znam, ali ta mi je bol, možda je pogrešno u ovoj situaciji reći, ugodnija od bježanja. Jednako tako sasvim sam svjesna da niti jedna ruka ne može biti utjeha, ali može biti podrška kada zatrebamo. Razmišljam jutros osmina, tako brzo, tako strelovito, mnogi su u isto vrijeme iz ovog života otišli, mnogi su se rodili i taj krug se stalno ponavlja, a mi smo tek nevidljiva točkica tog kruga koja, kada se zgasi, ostavlja veliku bol i tugu.

- 09:10 - Komentari (12) - Isprintaj - #