život je kako kada

< rujan, 2014 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

14.09.2014., nedjelja

Lijep je i kad kiša pada

VRBNIK
Nije nas kiša natjerala ostati doma. Bilo nas je tek trinaest, ali smo hrabro krenuli ostavljajući grad iza nasKao što je to uvijek na svakom putovanju, tek što krenete, a već se na prvom odmorištu staje jer neki trebaju toalet, nekima u jutro nedostaje još koja kavica. Meni ništa od toga pa klikam okolo Opet ukrcavanje. Naravno jednako kao uvijek ima bar jedna osoba koja će kasniti pa makar pet minuta. Autobus je udoban. Ja koristim dva sjedala jer nisu svi upisani došli pa zato kroz prozor bilježim
oblake koji se spuštaju jako, jako nisko, sunce koje se pokušava probiti, ali ne usppjeva i ulazimo u tunel. Silazimo sa autoputa prema Delnicama ravno do restorana Lovački Dom.
I dok ostali žure u nutra ja fotkam okolo
sve što trebate znati o ovom dijelu i pogled na same Delnice sa terase restorana A onda ponovo bus i autoput prema moru. Dremam kratko i već smo na krčkom mostu Kiša lijeva. Uglavnom razmišljam samo o tenisicama. Hoće li izdržati. Došli smo vidjeti dva grada, prvi je Vrbnik. Prije nego se spuštamo u grad skrećemo na degustaciju vina u vinariju Katunar. Lijepo uređeno
Jedan od vlasnika je jedno vrijeme radio zajedno sa mnom. Nije doma pa ga nisam mogla pozdraviti. Kroz staklenu stijenu pogled puca na vinograde. Na dovratku piše "slikanje vinom", a tim se bavi gospodin Kiš kojeg mi je zadovoljstvo poznavati. Sama tehnika slikanja vinom je vrlo stara, a tko želi vidjeti od lani. https://blog.dnevnik.hr/vinorelli/
Nakon vinarije spustili smo se u sam Vrbnik. Kažem spustili, a ispalo je da smo se pentrali gor pa dol pa gor. Da ne opisujem o Vrbniku čitajte:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Vrbnik

ja ću samo nizati fotke: apsolutno me impresionirao stari dio grada Kiša nije prestajala, no ja sam morala fotkati nazive ulica neke mi baš nisu objašnjavale što bi značile Onda one koje razumijemo I iznenađenje Vrbnik ima Dverca, a Zagreb Dverce.
Tragali smo za kuginom kućom, ali je nismo otkrili ili nema natpisa ili je preuređena, no tu negdje je u blizini ove.Pogled dolje na more na zanimljiv kafić sa lijepim kamenim lavandinom Na dio zidina koje su čuvale dvorce A onda najužom ulicom pa ponovo do Glavnog trga pa polako prema busu ulicom. Tko zna koliko je siromašnih, a punih nade iz tog krasnog Vrbnika tim putem do mora otišlo u svijet ostavljajući rodni prag, crkvice i svoj voljeni Vrbnik.
- 21:20 - Komentari (17) - Isprintaj - #