život je kako kada

< rujan, 2014 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

05.09.2014., petak

Za da i za ne meso

Odmah na startu da jasno i glasno rečem kak'; ovo nije post ni za ni protiv mesojeda. Ovo je post kak ja razmišlam, moj stav prema semu živome kaj me okružuje; jerbo stvarno mislim kak' je baš se živo, čak i kamen. Može biti nisam u pravu kadar je kamen vu pitanju, al kak' sam od onih kaj skuplaju kamenje celog živlenja i kuću pretvarjam u odu kamenu tak nježno razmišlam o živlenju kamena. Potaknul me je na ovaj post nisan EL DIABLO. Ne direktno već prek fotki. Zakaja? Tak, gledam te srne, te bambije i fakat ih je krasno tak iz blizu fotkati. Onda zagledam komentar sjedokosog kaj veli da buju neke hitro v loncu skončale. Je istina je, buju. Nekim će biti to strašno za čut, al' istina je takva kakva je. Na priliku, gospodarstvo kaj ima restorane za turiste nemre furt hraniti živine samo da bi se gosti naslikavljali z njimi. Nekaj od tega treba i za objed spraviti. To bu tak hudo zgledalo da oni kaj ne jeju meso mam dobiju ospice i protestiraju protiv ubijanja živina. Na drugi strani oni kaj fest voliju meso misle da ti kaj ne voliju nisu normalni. I tom se krugu ne more stat na konec. Ja sam sasvim drugač. Si mislim tak; si nek živiju kak im najbol paše. Volim dobar gulaž od srnetine i divjega vepra. Volim racu iz rola z mladim krumpirijma. Rada imam janjetinu z mladim lukom, a more i brez luka. Kaj hoćem reći, volim meso, al' ne mora ga biti sak dan, ne mora ga bit puno, ne mora baš biti ni srnetina, ni pajcek, ni picek, more i stara kokoš kaj više ne nosi jaja pa zakaj ju onda kljukati. Tak je moja babica navek govorila. U semu moraš imati mjeru. Jednako ja volim kupusa i graha, žutu repu i krumpirje. Salate se fele. I kaj kad se otfikari glavica zelja takaj ju se, bumo rekli vubije. Ja z ničim nemam problema, ali me silno zanima kak bi bilo da se ni jena živina ne pojede? Zamislim si onak sliku; hodaš v jutro na posel, a kraj tebe projuri krdo divljih pajceka kaj sa Sljemena idu na Savu na kupanje. Ili na priliku stado koza krene brstiti se vrtove jerbo im je ukusnije neg tam na Dotrščini. Dobro, dobro, karikiram, znam, ali nas su na selu vučili kak su neke živine jednako kak i se kaj u vrtu zraste naša hrana. Na drugom kraju sveta jeju kaj tam raste il kaj vloviju. Najte mi zameriti si vi kaj mislite drukče od mene. Lepo se pozdravlam!
- 08:54 - Komentari (16) - Isprintaj - #